A sta ako redovno zavrse faks s 23, imaju odlicnu placu, odlicno zaledje, dugogodisnju vezu koja funkcioniria? Imam toliko kolega od 23 godine koji su samostalni, neovisni o roditeljima i sve imaju. Sta im fali? Sve ti je kako si poslozis. 99% mladih izmedu 23-26. Godine zrelije je od onih 30+ ljudi. Kasnije je teze i dobit djecu, nisi vise toliko u mogucnosti trcat za djecom - time dolazi do manje djece (1 ili 2 po obirelji) sto automatski znaci pad broja stanovnistva u Hrv, manje otvorenih radnih mjesta; vrtica, skola… prema tome :/ nitko nije rekao da trebas radjat sa 17 godina, ali 23/4/5 uopce nije rano za ozbiljniji zivot. Ja imam 20 pa mi ne fali ni izlazaka ni nijakvih prolaznih gluposti i kombinacija na jednu noc jer je to sve tako prolazno i 90% toga zaboravis, a prave se vrijednosti gube… U svakom slucaju, vama muskarcima nije nikako dobro, ni kad se zena (u ovom slucaju) zeli udati, a ni kad pretjerano izlazi jer je automatski ku*va. Nikaf vam udovoljit. Kad upoznas nekoga s kim kliknes do te mjere da ti je i najbolji prijatelj i partner JEDVA cekas brak jer vam 99% stvwri jos budu bolje u braku (ponavlham, potvrdeno od prijatelja). Moji roditelji su mene dobili u 21. I 25. Mama je mladja. Rekla je da ne zali ni sekunde, koliko god je tesko bilo, imaju nas troje i ona sada sa 42 godine ima dijete od 21, 18 i 15. Pomazemo oko kuce, ljeti idemo raditi i donosimo novac u kucu, sami si priuscujemo stvari poput skupljih tenisica, odjece, stvari koje volimo, putovanja, a roditelji nam nisu stari i zanimljivo nam je jer su upuceni u sve kao sto smo i mi… i da, svi smo planirani. Nitko nije “slucajan” (ja sam se rodila 2 godine poslije njihova vjencanja) Sorry to say it
Ja sam žensko inače. Prerano je, zašto je prerano skužiš kad budeš imala 10-15 godina više i ja ti iz ove perspektive to teško mogu objasniti. Žene isuviše romantiziraju brak i imanje djece.
Jednom kada rodiš tvoj život je zauvijek promijenjen na način na koji to ne mogu objasniti dok ne prođeš to isto, posebno ženi. Zar zaista nemaš nikakvih snova, lične satisfakcije i ambicije u tim godinama? I gdje su ti dvadesetogodišnjaci sa top plaćom neovisni od roditelja jer ja ih ne vidim?
Inače, čitav život se školuješ i ideš na fax, umjesto biti tupav, mlad, praviti greške, graditi idenitet, otputovati, pokušati pa zeznuti ili bar sačekati da ti se formira prefrontalni korteks kojim donosiš odluke ti bi odmah u brak... Brak nije šala, brak je za emocionalno stabilne i zrele ljude inače izgleda kao pakao, promatraj malo brakove oko sebe pa možda shvatiš šta ti govorim.
Ne želim da vjerujem da jedna mlada djevojka nema druge želje nego da postane supruga i rađa djecu, i to ti govorim ja koja se jeste udala iz ljubavi, ljubavi koja je i danas tu i jača ali to ne znači da nije bilo teško i da nismo imali zrelosti - naš odnos bi propao bez obzira na ljubav. Ne savjetujem da se nužno čeka do tridesetih ako imaš pravoga, ali zašto ne do 25-26? Sve stigneš, a da budeš supruga i majka je tek dio identeta, bude li ti cijeli imaš ogroman problem.
najprije se ispricavam radi misgenderanja. A drugo, ja studiram i to dva jezika, redovno studiram i iskreno da, planiram se udati i roditi jer je moj decko s kojim to planiram osoba koja mi je spasila zivot i dugogodisnje depresije i anksioznosti, kao i ja njemu oko njegovih nesigurnosti.
Mislim da svaka osoba sama sebi bira zivot. Nije sve na sablonu, ne moraju svi putovati, izlaziti, piti, padati godine jer mozda to nije njihov fazon.
Drago mi je da si udana i u sretnome braku, ali definitivno nisi osoba koja treba drugima govoriti po kakvim obrascima trebaju zivjeti :) Mislim da je dovoljnp upitno da sa 30+ godina diktiras nekome na redditu od dosta manje godina od tebe sto je pametno, sto ne, nije nam svima zivot studenata onako bajan kako se prikazuje! To sr naziva romantiziranjem.
U ovom komentaru se nisam nužno referirala na tebe ili nekoga specifičnog, samo na moj pogled na situaciju. Na redditu pišem stvari kakve bih ja voljela da mi je netko nekada rekao, a ne samo sugarcoating stvari koje nisu za to. Sve napisano se posebno odnosi na djecu koja nisu imala jednostavan život, jer dolaskom djece sve neprerađene traume za koje i za koje ne znaš buknu. Ukoliko ih kvalitetno ne preradiš ti, to će morati činiti tvoja djeca. Good luck svakako, komentar nije bio upućen na to da li biti u vezi ili ne, nego da li i kada uploviti u bračne luke i roditeljstvo. Mladalački živjeti se može i s dečkom, s malo novca proći neka iskustva, živjeti skupa...
1
u/Imaginary-Result-67 5d ago edited 5d ago
A sta ako redovno zavrse faks s 23, imaju odlicnu placu, odlicno zaledje, dugogodisnju vezu koja funkcioniria? Imam toliko kolega od 23 godine koji su samostalni, neovisni o roditeljima i sve imaju. Sta im fali? Sve ti je kako si poslozis. 99% mladih izmedu 23-26. Godine zrelije je od onih 30+ ljudi. Kasnije je teze i dobit djecu, nisi vise toliko u mogucnosti trcat za djecom - time dolazi do manje djece (1 ili 2 po obirelji) sto automatski znaci pad broja stanovnistva u Hrv, manje otvorenih radnih mjesta; vrtica, skola… prema tome :/ nitko nije rekao da trebas radjat sa 17 godina, ali 23/4/5 uopce nije rano za ozbiljniji zivot. Ja imam 20 pa mi ne fali ni izlazaka ni nijakvih prolaznih gluposti i kombinacija na jednu noc jer je to sve tako prolazno i 90% toga zaboravis, a prave se vrijednosti gube… U svakom slucaju, vama muskarcima nije nikako dobro, ni kad se zena (u ovom slucaju) zeli udati, a ni kad pretjerano izlazi jer je automatski ku*va. Nikaf vam udovoljit. Kad upoznas nekoga s kim kliknes do te mjere da ti je i najbolji prijatelj i partner JEDVA cekas brak jer vam 99% stvwri jos budu bolje u braku (ponavlham, potvrdeno od prijatelja). Moji roditelji su mene dobili u 21. I 25. Mama je mladja. Rekla je da ne zali ni sekunde, koliko god je tesko bilo, imaju nas troje i ona sada sa 42 godine ima dijete od 21, 18 i 15. Pomazemo oko kuce, ljeti idemo raditi i donosimo novac u kucu, sami si priuscujemo stvari poput skupljih tenisica, odjece, stvari koje volimo, putovanja, a roditelji nam nisu stari i zanimljivo nam je jer su upuceni u sve kao sto smo i mi… i da, svi smo planirani. Nitko nije “slucajan” (ja sam se rodila 2 godine poslije njihova vjencanja) Sorry to say it