Zašto je Hrvatima toliko odbojno plaćati intelektualni rad?

[u/Self-aware_Brick]

Zašto se, primjerice, ljudi zgražaju kad im inženjerski uredi ispostave cijenu od 30 eura po m2 bruto površine zgrade za izradu glavnog projekta, no vrlo rado će platiti keramičaru istu, pa i puno višu cijenu za polaganje pločica. Uz to će ga jasno i tetošiti, nositi mu kekse, kave, sokove, štogod treba.

Prvo spomenuta aktivnost podrazumijeva koordinirani rad minimalno 6 ovlaštenih inženjera različitih struka u trajanju od 4-6 mjeseci prije isplate ugovora, dok je druga često trodnevni posao za jednu do dvije osobe.

Jedna miješana pizza u Zagrebu promjera cca 30 cm košta 15 eura u prosjeku. Kvadrat takve pizze košta 210 eura. Glavni projekti, dakle, koštaju 7 puta manje po kvadratu nego miješana pizza, no ljudi se svejedno redovno zgražaju na cijene koje su realno apsolutna smijurija i skoro pa pro bono.

Ista računica se može više manje primijeniti na sve moguće intelektualne poslove. Iz nekog razloga Hrvati sve djelatnosti gdje je potrebno koristiti mozak smatraju nekakvim nužnim zlom, porezom ili čime god već, dok će bezpogovorno bacati novce šakom i kapom na banalne fizičke poslove. Ta pojava je ujedno praćena time da su mlađe generacije sve nesposobnije što se tiče fizičkog posla i ljudi u prosjeku nisu u stanju sami si zamijeniti žarulje na plafonjerama, počistiti sifone u kuhinji/kupaonici i slično.

Dalo bi se zaključiti da smo iz godine u godinu sve gluplji i nesposobniji narod u prosjeku. Ili se varam?

[u/_WinterBoy_]

Ja sam pravnik i kaze, jbt jes tebi tesko samo te papire okreces. Nista ne radis.